Maligni mezoteliom- tumor plućne maramice

Maligni mezoteliom- tumor plućne maramice

blogPost?.author

Autor: Spec. dr Ivana Vuković | 09.06.2021

Maligni mezoteliom je zloćudni tumor plućne maramice koja obavija plućna krila i odvaja ih od zida grudnog koša i okolnih organa. Postoji više tipova malignog mezotelioma ali sve njih odlikuje agresivan, invazivan rast.

Odlika malignog mezotelioma je multifokalni rast (pojava na više mesta na plućnoj maramici), pa zato često daje radiološku sliku oklopa oko plućnih krila.

Koja je uloga plućne maramice u organizmu?

Imamo dva lista plućne maramice (pleure) - tzv. parijetalnu pleuru koja prekriva zid grudnog koša, okolne organe u sredogruđu i dijafragmu i tzv. visceralnu pleuru koja prekriva plućna krila. Između sebe ova dva lista obrazuju plućni prostor- tzv. pleuralni prostor u kojem vlada pritisak koji omogućava da se plućna krila skupljaju i šire prilikom akta disanja – udaha i izdaha.

Uzroci i faktori rizika za razvoj malignog mezotelioma plućne maramice

Glavni faktor rizika za razvoj malignog mezotelioma jeste izloženost azbestu (materijal koji je je nekad davno, a često korišćen u izradi građevinskog izolacionog materijala, izgradnji brodova, teškoj industriji, u eksploatisanju ruda). Shodno tome, možemo reći da maligni mezoteliom predstavlja profesionalno oboljenje.

Vreme koje je potrebno od izlaganja azbestu do razvoja malignog mezotelima je dugo (čak 20-50. godina), što upućuje na činjenicu da je potreban veliki broj oštećenja gena u ćelijama plućne maramice da bi došlo do njegovog razvoja.

Pored izlaganja azbestu, kao faktori rizika se takođe navode i pušenje, kao i zračenje grudnog koša koji najčešće deluju u sadejstvu sa dejstvom azbesta.

U novije vreme proučava se izloženost virusu iz grupe poliovirusa tzv. simian virus 40 kao uzrok maligne transformacije.

Genetska predispozicija je takođe značajna jer je primećeno češće javljanje kod osoba kod kojih su bliski srodnici imali ovo oboljenje.

Simptomi malignog mezotelioma plućne maramice

Simptomi su nespecifični i najčešće veoma kasno dolazi do razvoja kliničkih simptoma bolesti.

Često se slučajno otkrivaju na radiografskom snimku pluća koji može da pokaže:

  • radiološki verifikovan pleuralni izliv,
  • pojavu kalcifikovanih plakova,
  • zadebljanja plućne maramice.

Ukoliko imate genetsku predispoziciju za razvoj malignog mezotelioma, ukoliko ste izloženi azbestu, na radiografskom snimku pluća su viđeni izlivi ili plakovi na plućnoj maramici nejasnog uzroka, a imate neki od sledećih simptoma potrebno je da se javite lekaru radi ispitivanja:

  1. Dugotrajan kašalj (traje duže od dve nedelje)
  2. Bol u grudnom košu (pogoršava se za udahom) - posledica invazija (prodora) tumora u nervne strukture zid grudnog koša
  3. Gušenje (u početku u naporu, kasnije i u mirovanju) - najčešće zbog prisustva izliva i pritiska na plućno tkivo
  4. Imate opšte simptome (razvijaju se u uznapredovalom stadijumu bolesti): noćno znojenje, povišenu telesnu temperaturu i smanjenje telesne mase

Dijagnoza malignog mezotelioma plućne maramice

Radiološke procedure (radiografija pluća, skener grudnog koša…) predstavljaju prvi korak u dijagnostici, a neophodne su i za procenu proširenosti bolesti.

Radiološka slika samo pobuđuje sumnju da se radi o malignom mezoteliomu. Ponekad jedina manifestacija jeste izliv u prostoru između dve plućne maramice i tada je potrebno izliv punktirati i analizirati ćelije u uzorku. Treba istaći da se samo kod 1/3 obolelih u izlivu verifikuju maligne ćelije malignog mezotelioma.

Definitivna dijagnoza, tj. zlatni standard je svakako patohistološka potvrda bolesti. Potrebno je bioptirati promene na plućnoj maramici i patohistološki potvrditi da se radi o istom. Uzorak za biopsiju dobijamo pristupom promeni na plućnoj maramici kroz zid grudnog koša, ali mnogo češće se radi VATS (videoasistirana torakoskopija). VATS je procedura gde se uz pomoć optičkog aparata-skopije vizualizuje, ispituje plućna maramica i okolne strukture i uzima uzorak sa suspektnih, sumnjivih mesta. Markeri iz krvi (mezotelin, osteopontin) su nespecifični, što znači da se povišene vrednosti mogu javiti i kod osoba koje nisu obolele od malignog mezotelioma, ali mogu biti od pomoći.

Lečenje malignog mezotelioma

Lečenje malignog mezotelioma je kompleksno. Odluku o vidu lečenja donosi lekar na osnovu uvida u stanje pacijenta i na osnovu proširenosti bolesti. Opcije su:

  1. operativno lečenje,
  2. hemioterapija,
  3. zračna terapija,
  4. imunoterapija.

Operativno lečenje je kompleksno i rezervisano je samo za pacijente dobrog opšteg stanja kod kojih je bolest otkrivena u ranom stadijumu.

Izloženost azbestu, porodična skolnost, tegobe respiratornog sistema koje perzistiraju predstavljaju alarm za javljanje lekaru radi isključivanja ovog oboljenja gde je vreme otkrivanja glavni prognostički faktor. Ukoliko i naslutite neke od navedenih simptoma i tegoba, kontaktirajte lekara što pre.

Autor: Spec. dr Ivana Vuković , onkolog

Aktuelne teme

undefined

21.04.2022 | Spec. dr Jadranka Bonić

undefined

10.02.2022 | Nađa Živković Nikitin

undefined

20.01.2022 | Dr Ivan Ivanković

Aktuelne teme

undefined

21.04.2022 | Spec. dr Jadranka Bonić

undefined

10.02.2022 | Nađa Živković Nikitin

undefined

20.01.2022 | Dr Ivan Ivanković

undefined

12.01.2022 | Spec. dr Aleksandar Stojičić

undefined

09.09.2020 | Dr Marija Stević